Smrt će biti uništena za svagda i suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti”. To vrijedi za sve one koji su slušali Božji glas, držali njegove riječi i po njima oblikovali svoj život. Doći će vrijeme kad će se svi ljudi, dobri i zli, naći pred Božjim licem, dakle, pred licem našega Stvoritelja i Spasitelja. Sestre i braćo, javljamo vam bolnu vijest o smrti Slavice Šarić, još jedne drage pripadnice naše zajednice Sv. Franje Asiškog u Bietigheimu. Naša preminula sestra, koju je Gospodin pozvao k sebi nakon dugomjesečne bolesti, 18. studenoga 2017. u 15.28, u nazočnosti kćeri Dražene, sina Milana i unuka Josipa. S molitvom na usnama opraštali su se od drage majke i bake Slavice. Ona je pred njima ispustila dušu na završetku molitve Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Tako se izgasilo još jedno Kristovo svjetlo na ovoj zemlji.

Slavica je rođena 2. listopada 1949. u Zavelimu, općina Posušje, BiH, od oca Martina i majke Mare Kovač, rođ. Budimir. Pokojnica je rođena u brojnoj obitelji. Slavica je sklopila crkveni brak sa danas pokojnim mužem Tomislavom Šarićem 12. siječnja 1969 u Viru (župski ured Roško Polje). Dolazi u Njemačku 1968. godine. Rodila je hrvatskom narodu i Crkvi četvero djece: sina Dragana (oženjen Svjetlanom, bez djece ), kćer Draženu (udana za Kristijana Karadžu; dvoje djece Josip i Leon), Milana (oženjen Sanjom, imaju kći Aureliju), sina Iliju (oženjen Vesnom, imaju sina Valentina i kćer Leticiju). Djecu je rodila u Splitu, prema želji svog muža Tomislava kojeg je izgubila 14. srpnja 2008. u Splitu. Pokojnica je dugo radila u firmi VALEO u Bietigheimu.

Slavica je bila praktična i uvjerena kršćanka. Svoju katoličku vjeru svjedočila je privrženošću crkvi, sudjelovala je na slavljima svetih misa i ostalim pobožnostima srijedom, petkom, nedjeljom i na svim crkvenim blagdanima. Rado je hodočastila u brojna poznata marijanska svetišta (Lurd, Fatimu, Zwiefalten, Međugorje, kao i u svetačka svetišta). Sudjelovala je na brojnim duhovnim obnovama koje su se održavale u našim zajednicama, kojima je pripadala i  u drugim hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama diljem Njemačke. Radovao sam se svakom susretu s njom jer je uvijek bila nasmijana i spremna na razgovor i šalu. Voljela je svoju HKZ Sv. Franje Asiškog. Pjevala je u našem mješovitom zboru. Rijetko je izostajala s proba pjevanja. Za vrijeme bolesti željela je da joj se donosi sv. pričest i da se za nju i s njom moli.

Draga naša Slavice, “kad se budete gledali oči u oči”, ti i On, ne boj se pogledati Gospodina našega Isusa Krista, jer si ga ovdje očima vjere gledala i  svjedočila svojim životom da je On Tvoj i naš Spasitelj i Otkupitelj. Njega si gledala u siromašnima i potrebnima, njemu si se molila sama, u svojoj obitelji i u zajednici, njega si svojim životom slavila i blagovala njegovo tijelo. Zar nije takvima kakva si bila Ti, kazao: “Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život” (Iv 5, 24). Vjerujemo čvrsto da će te naš Spasitelj uskrisiti u posljednji dan. Preporučujemo se u Tvoj zagovor.

Mi ćemo moliti za Slavicu i oprostiti se od nje na svetoj misi zadušnici u srijedu, 22. studenoga 2017., u crkvi Sv. Lovre u Bietigheimu u 16 sati, a zadnji oproštaj bit će u Splitu na Kamenu, u subotu, 25. studenoga 2017.

Neka joj je laka hrvatska gruda koju je nosila u srcu čitav svoj život. 

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj. Počivala u miru Božjem.

Hvala Ti, Slavice, na svemu, rado ćemo Te se spominjati i misliti na Tebe.

 Amen.